-------Midnight Swan------

ponedjeljak, 25.12.2006.

Together we can cast spells that are beyond either of us.

Pošto je danas Božić, i dan je već pri kraju, nadam se da ste ovaj Božić lijepo proveli, okruženi s ljudima do kojih vam je najviše stalo i radeći ono što volite. Drago mi je što sam ja ovaj Božić započela odlaskom u crkvu. Nisam bila tamo duuuuugo, samo što me Crkva nije izopćila Naravno, to nije baš za hvalit se...no, ono prethodno je, hehe ;) Spavala sam svega 4h, probudila me mamina prisutnost, pa sam pomislila 'kad sam se već probudila, stvarno bih se mogla udostojiti otići u crkvu'...i eto. Malo sam se socijalizirala. Bar sam morala kod onog dijela 'mir s tobom' ....... Bliži se i Nova godina...a nemam nikakvih planova! Prošle godine sam bila na Velesajmu, na onom famoznom Wonderlandu, koji se pokazao totalno krivom odlukom. Tako nešto si definitivno ne želim ponovo priuštiti. Radije ću ostati doma. Iako jedan frend tvrdi da mi neće to dopustiti No, što je tako loše u gledanju filmova, čestitanju, gledanju vatrometa..? Ionako najobičniji izlazak najčešće ispadne puno bolji nego neki planirani, kao što je ovaj za Novu godinu. Ma ne znam. Nitko još ništa ne zna. A Nova godina je tu... Kao da je ovaj put sve preduhitrila, kao da je prerano došla! Moram priznati da meni je, uopće nemam osjećaj da je od nekih događaja već prošlo godinu dana... Vrijeme leti!! Ajme, to kažem sada kada imam 18... Što će tek biti kada ću imati 30 i kada ću početi budno pratiti reklame posvećene raznim kremicama protiv bora?! Ccc... Btw, upravo slušam i malo sam gledala nastup Olivera Dragojevića u Olympia-i. Inače ne pratim našu estradu, pa čak ni takve 'klasike' kao što je Oliver, no...lijepo ga je čuti. Ima on smisla za glazbu :) I, za kraj...malo o mojim mislima lately tj. u zadnje vrijeme. Izmjenjuju se razna raspoloženja, sklonija sam skeptičnosti i tužnim mislima, ali se tu i tamo nađe pokoja lijepa riječ upućena od osoba za koje pomislim da im je stalo. Nadam se da se ovaj put ne varam. Jer sam jučer baš pomislila kako nitko nije "stalan", kao da su sve samo prazne riječi... Možda sam (i nadam se da jesam) pretjerala. Trenutno se mogu sjetiti bar 3-4 osobe kojima JE stalo... Što će mi više? :) Ma hvala vam, ljudi, ja sam sretna! Zahvaljujem jednom malom Saši (kako ga uvijek od milja zovem) koji je stvarno uvijek tu za mene, iako možda ja nisam za njega, bar imam takav osjećaj. Obećajem da ću mu se iduće godine više posvetiti! Jako mi je drago što ga znam, pokazao mi je što znači nesebičnost. Kao i moj (odnedavno) bivši dečko. Pusaaaaa, školjkice moja! Znaš da mi se uvijek možeš obratiti, biti ću tu za tebe. I osoba koja mi je uljepšala zadnja 3-4 dana time što se potrudila oko toga da se osjećam bolje! Bez imalo razmišljanja mogu reći da me spasila od mojih crnih misli. Nadam se da će se to nastaviti... Na faksu sam isto upoznala dobrih ljudi, iako smatram da bi se trebali još više upoznati i zbližiti. To će valjda doći s vremenom. Uh, čini se da ipak ima ljudi u mom životu... Imam osjećaj da bih mogla napisati još barem nekoliko rečenica! Pozdrav svima koje nisam baš poimence spomenula, i, naravno, vama, dragi blogeri! Vjerojatno ću se još javiti prije Nove godine, no, u slučaju da ne bude tako, želim vam svima sve najbolje i da vam Nova godina zaista bude nova i drugačija od prethodne, i to po tome da bude barem 10 puta bolja! Veeeeelika pusa svima, uživajte u nadolazećim blagdanima!!

- 23:50 - Komentari (26) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 18.12.2006.

Oops...zeznula sam se :)

Mislila sam da će ovo biti 18. post, na 18.12. Ali sam upravo shvatila zašto je pisalo jučer da imam 17 objavljenih postova, a ne 16, kako zapravo je. Naime, jedan post sam bila objavila i ubzo nakon toga izbrisala! lol Prošla su točno 3mj. od dana kada sam počela pisati tu na blogu. Kako god, sada zamislite da je ovo 18. post Ovu noć sam spavala i budila se u intervalima... Svaki put sam se iznova mučila zaspati. Slušala sam Pravu Ljubav od Lane Jurčević i Luke Nižetića, što je vrlo čudno za mene...pošto stalno pljujem po našoj estradi Zatim sam promatrala kako pada kiša... Uglavnom, imala sam sve preduvjete za osjećati se kao da sam u toj noći sama na svijetu! Izvukla sam se iz kreveta, uključila komp...uključila Winamp, nastavila sa slušanjem iste pjesme (ahhhh, serijska sam :D), slučajno stavila volume na 18%... Pa odlutala malo do bloga, pročitala prvi put statistiku svog bloga...i tako do sada živjela u krivom uvjerenju da će ovo biti 18. post Zatim sam uočila još jedan broj 18 - svojih 18 godina postojanja! hehe Dogodilo se puuuuuno toga u tih 18 god...puno raznih događaja, situacija... No, kako sam ovu noć bila u prilično tužnom raspoloženju, nisu mi niti misli mogle biti puno drugačije. Primjetila sam da me, svaki put kada stvari krenu dobro, nešto mora naglo spustiti na zemlju! I da je pjesma od Nelly Furtado trenutno savršen izbor za mene... Flames to dust Lovers to friends Why do all good things come to an end? Uhhhhh, ovaj post je do sada bio dovoljno depresivan... Nema smisla nastavljati u tom stilu. Najavljujem prelazak na novu stranicu, čija će glavna tema biti 'no boyfriend'. Više se neću zaletavati, misliti kako je baš 'ovaj' dečko ono što sam tražila (bila sam prije sklona tome, jer sve doživljavam vrlo intenzivno)...nego ću radije biti sama toliko dugo dok se neću uvjeriti da je nekome stvarno jako stalo do mene, da želi biti sa mnom i samo sa mnom... (naravno, mora biti obostrano) Moram promijeniti svoju tipičnu ovnovsku osobinu - nestrpljivost! Kada nešto želim, želim to odmah... Užasno. Ne mogu se, kao većina cura, praviti hladnom ili nezainteresiranom, ako to nisam... Ne mogu odugovlačiti, čekati, muljati... Nikako mi ne ide to. Iako bih voljela da je drugačije... Trebala bih se ponašati u skladu sa stihom od Pink - I'm not here for your entertainment, you don't really wanna mess with me tonight! Zar ne? Dragi moji blogeri (ovim putem posebno pozdravljam Siennu i Teutu ), obećajem vam da više nema ovakvih postova... Nije ih nikad ni trebalo biti. Ubuduće ću se više posvetiti postovima o filmovima, glazbi, nekim vječno prisutnim temama, raspravama... Pozdrav svima! Kiss!

- 14:15 - Komentari (6) - Isprintaj - #

nedjelja, 17.12.2006.

Neuobičajen post...za moj blog.

U samo zadnjih mjesec dana mi se dogodilo toliko gluposti, da bi to stvarno bilo teško obuhvatiti jednim postom. Ovaj post nije moje jadanje, niti moje žaljenje za nečim. Takav sam tip osobe...nastojim ne žaliti za stvarima koje sam učinila, za nekim svojim odlukama i potezima. Osim ako sam s time povrijedila nekoga...to je nešto sasvim drugo! Iako ne želim da itko ikad zbog mene ili mojih postupaka pati...imam osjećaj kao da baš stalno radim - TO! Da povrijedim one kojima je najviše stalo do mene... Uvijek je tako. A opet... U meni i meni se to itekako vraća...barem trostruko! Kako kaže naziv Justinove pjesme, čije mi je stihove nedavno pisala osoba koju sam povrijedila, a nisam smjela... WHAT GOES AROUND...COMES AROUND. Taman kada sam se pitala kada će se naziv te pjesme primjeniti na mene, dogodilo se i prije nego što sam se snašla i uspjela psihički pripremiti! No, dobro... Što je, tu je. Osobi koja me navela na pisanje ovog posta, koja je, ne rekavši neke stvari, dopustila da zadnjih nekoliko dana živim u iluziji, ništa pretjerano ne zamjeram. I dalje mi je podjednako draga. Možda mi je trenutno malo teško, možda imam par sebičnih misli, ali to nije ono što želim... Želim da ta osoba bude sretna, da riješi ono što treba... Svoje suze joj poklanjam kao znak da ju razumijem. Neću lagati ni sebi, ni drugima... Bilo mi je lijepo tih par dana. Kratko, ali slatko :) Za time definitivno ne žalim. Nego mi je žao što sam, za to vrijeme, time što sam osobno uživala i stavila to na prvo mjesto, povrijedila neke osobe, što sam im zadala glavobolju, naživcirala ih, rastužila... Samo zato što nisam htjela razmišljati... Jer sam znala što će biti, i htjela sam imati tih par trenutaka. Kako sebično!! Mrzim to kod sebe, mrzim... Kada se bojim pitati nekog dečka nešto tipa "Što smo mi sad?" i raščistiti stvari... Naravno, to se događa upravo zato što osjećam da postoji nešto što ne znam, nešto što ne želim čuti. Razum mi govori da odmah prekinem sve, distanciram se... No, ponekad ne mogu. Još jednom, nakon 4 godine, sam ponovo bila Eowyn... I opet ne svojom voljom. Nego zbog neznanja. ... A zapravo sam Arwen... Koja traži svog Aragorna. Vezala me tuga svojim koncima Tražila sam ljubav na krivim mjestima Što samoća čini ja najbolje znam Čovjek nije rođen da bi bio sam Preostala dva stiha ne bih smjela napisati tj. nebi bilo u redu da ih ikome uputim... Pa ću ih samo napisati, jer su lijepi :) Zarobi me...svojim usnama I ne daj mi da potonem do dna. Ovim povodom se želim ispričati osobama koje se u njemu prepoznaju. Zapravo je ovaj cijeli post i posvećen njima, drugima je možda malo nerazumljiv. Tako da, dragi blogeri, ne morate ga komentirati. Pusa!

- 20:21 - Komentari (4) - Isprintaj - #

četvrtak, 14.12.2006.

Ljudske osobine

Često sam se znala zateći u razmišljanju o vrlo opasnoj riječi koju sam u nekim okolnostima znala izgovoriti - NIKAD. Naime, kad god bih za nešto rekla 'nikad', upravo bi mi se to, što je bila tema razgovora, dogodilo. Ironično, zar ne? No, uvijek može gore Npr. kada vam se, igrom slučaja, dogodi da ispadnete pravo oličenje osobine koju najviše mrzite! TOP 5 najgorih osobina (nisu baš osobine, al dobro...) LICEMJERJE Meni osobno jedna od najgorih, ako ne i najgora, ljudska osobina! Zašto? Stvarno ne volim kada netko nešto radi, a kasnije, zbog iste stvari, sudi ili prigovara drugima... Užasno. No, zasigurno mi se znalo dogoditi. Errare humanum est Također bih voljela sada, dok imam priliku, spomenuti 'jadne' zvijezde tj. celebrityje. Glumicu normalnog ili čak iznadprosječnog izgleda, "obični ljudi" bi ocjenili kao 'lošu'. Bez da su se prethodno malo osvrnuli oko sebe...i pokušali naći u svojoj okolini 'bolji primjerak'. Licemjerno... LAŽ Manje-više nitko to ne voli, a opet, s druge strane, svi to rade. Sitne i svakodnevne laži tipa 'sad ću', 'evo me za 5min.', 'ne mogu danas' su sasvim normalne, postale su toliko normalne da ih više ni ne smatramo lažima, nego kratkim rečenicama bez kojih ne bismo mogli živjeti :) Ali...što je s onim većim lažima, koje mogu rezultirati lošim posljedicama? Takve laži nikako ne odobravam... Iako, svima se potkrade koja, pa kasnije patimo i govorimo "zašto baš meni?", hehe. TRAČANJE, OGOVARANJE Ne mogu se trenutno sjetiti točne definicije iz sociologije, no, ljudi, ta dva pojma nisu isto :) U svakom slučaju, nije lijepo biti predmet tračeva. Dobro je ono ogovaranje kojim se utvrđuju neke istinite činjenice, npr. gdje se tko upisao, čime se tko bavi...one informativnog sadržaja. No, kada stvari izmaknu kontroli, i netko nešto, sistemom pokvarenog telefona, nešto nadoda, nešto izostavi...stvori se lijep, sočan trač, koji toliko zabavlja neke ljude! GENERALIZIRANJE Eto, nešto čemu su definitivno svi ljudi skloni. Najviše generaliziramo što se tiče stanovnika neke druge zemlje, obrazovanja ("ova škola je bolja od ove" i sl.)... To se čak odnosi i na same osobe kao pojedince. Nije baš lijepo kad se vas tj. vašu osobnost svede na svega 2-3 riječi, zar ne? PREDRASUDE Opet pojam koji nas sve 'krasi' Mene najviše predrasude o hrani. lol Neutralna osobina tj. ona koja može spadati pod pozitivnu i negativnu: ISKRENOST Pretjerana iskrenost ne valja... Isprobano Inače, osobina koju se treba znati cijeniti. Dragocjena je toliko koliko u nekim slučajevima može i nekoga pokopati. Da zaključim... Untoč svakakvim ljudima koji nas okružuju, najbolje je, koliko je to moguće, biti dobar prema svima. Prema nekima i više od toga :))

- 16:12 - Komentari (2) - Isprintaj - #

nedjelja, 03.12.2006.

Christmas is coming...coming to town

Ne znam za vas, no ja naprosto obožavam božićnu atmosferu. Kada je grad pun ljudi, lampica, raznih božićnih ukrasa...kada se miris snijega (iako on nije pao) osjeti u zraku... Ahhhh Traženje poklona za svoje najdraže je isto lijepo i jedna vrsta izazova... Još nešto što mi je neopisivo je kada je vani maglovito, a noć je... To je tako mistično, predivno...jednostavno čarobno! Tada volim šetati se po gradu, kada su svjetla onako mutna...ili biti kod svog najdražeg mjesta, na koje odlazim kada sam tužna ili kada samo želim uživati u svojim mislima i imaginaciji...mjesta koje zovem 'moj Rivendell'. Iako me ne podsjeća baš na dio iz LOTR-a koji prikazuje Rivendell, nego na jednu scenu iz 1. dijela...svejedno :) Šetanje po magli uz glazbu iz Narnije, u blizini mog Rivendella...magical . . Kako bih upotpunila ovaj post i uvela malo božićnog ugođaja na blog, stavit ću neke pjesme bez kojih je nemoguće preživjeti Božić, hehe...i neke slikice Simpatični Santa iz Coca-Cola reklame . . . . . . . .

- 01:42 - Komentari (15) - Isprintaj - #